Green (Basilur)

Otok Ceylon je promijenio ime u Šri Lanka 1972. godine, međutim svoje staro ime je izgradilo pozamašnu reputaciju i brend u svijetu čajeva (isključivo u crnim čajevima) koje i danas vrlo uspješno iskorištava. Međutim, čaj nije jedna puka konstantna, riječ je o proizvodu ljudskog rada koji je od svog otkrića konstantno evoluirao, tako da se čajna scena izraženo razlikuje udnosu na prije 40-50 godina. 

Nekolicina proizvođača koji se odvaže i udalje od provjerenog recepta zapravo imaju potencijal da pomjeraju same granice ove djelatnosti i utječu na evoluciju čaja.

Od početka 60-ih pa do početka 80-ih godina prošlog stoljeća proizvodnja čaja na Šri Lanci doseže svoj vrhunac, da bi nakon toga uslijedio postepen pad. Upravo u tom periodu (tačnije 1982. god.) na ovom otoku dolazi do pokretanja proizvodnje zelenog čaja baziranog na udomaćenom kultivaru iz indijske savezne države Assam (Camellia Sinensis var. Assamica). Jedan od takvih čajeva je tema ove recenzije.

Pretprošlog mjeseca sam na poklon od službene Basilur trgovine iz Zagreba na poklon dobio par čajeva. Nakon velikog iznenađenja kojeg mi je priuštio Radella Green, bio sam raspoložen da probam još neki zeleni Ceylon, te je gosp. Aleksej koji me je kontaktirao u ime Basilur-a bio susretljiv po tom pitanju.

Čaj jednostavnog imena Green je proizveden po tehnologiji Senche, kako sam natuknuo u razgovoru sa gosp. Aleksejem, te nisam znao šta da očekujem od svega toga. Na pamet su mi pale Senche iz Kine koje su u najbolju ruku prosječne u odnosu na japanske, ali me to u konačnici nije odvratilo od mog prvobitnog nauma.

Priprema

List: 4 gr

Staklena šolja sa infuzerom ~ 350 ml

Temperatura: 80 C

Infuziranje: 2 min

Suhi list - Neravnomjerno urolan i presavijan uz vizuelnu asocijaciju sa Radella Green (iako nešto sitniji), oblici variraju od otvorenog fragmenta lista do presavijenog - poput Gunpowder-a. List je predstavljen kroz nijanse maslinasto zelene uz nešto sjaja na bolje urolanim listovima, te se u hrpici može primjetiti i nešto malo stabljike. Aroma je blaga i svježa uz suptilno kiselkast dojam.

Mokri list - Nakon ifuziranja od dvije minute list je skoro u potpunosti otvoren, izuzetak su čvrsto urolani listovi koji su otvoreni na pola. Nakon razdvajanja listova i posmatranja fragmenata (budući da nisam našao cijeli list) stječe se dojam da je dužina prosječnog lista oko 4-5 cm, izraženo veća u odnosu na kineske i japanske kultivare koji se koriste za proizvodnju Senche. 

List je izražen kroz skoro nepromjenjene maslinasto-zelene nijanse u suhom listu, te se na pojedinim listovima mogu nazrijeti tragovi oksidacije kroz crvenkaste obrise. Aroma je topla uz biljne primjese te jasnu asocijaciju na livadski med, a sa malo boljim udisajem u nosnicama se može osjetiti i trpki element čaja.

Već dugo nisam koristio šolju sa infuzerom u recenzijama na blogu, iako to nerijetko činim u svakodnevnici. Riječ je o jednoj vrsti aparature s kojom imam ponajviše iskustva te namjeravam uskoro da napišem kratki osvrt o istoj, baš kao što je slučaj sa 'Njemačkom školom' pripreme čaja.

Infuzija - Nakon ispijenih nekih 70 gr ovog čaja shvatio sam da se najbolji rezultati dobijaju pri infuziranju u vodi na 80 C u trajanju od 2 minute. Nakon procjeđivanja i kratkotrajnog taloženja manje količine čestica infuzija poprima bistru svijetlo-zlatnu nijansu. Aroma na površini je veoma blaga i travnata, tj. blago naginje prema sušenoj travi, ne kao klasična Sencha - ka svježoj.

U ustima, infuzija je srednje punoće, inicijalno blaga te suptilno i kratkotrajno trpka, uz blagu eteričnost sa biljnim asocijacijama (ponajviše majčina dušica). Naredni gutljaji izmamljuju dodatne doze trpkoće koja dolazi do izražaja ali je i eterični element prati skoro u stopu po prisutnosti. Nakon gutanja u ustima ostaje jedna ugodna svježina, a trpkoća brzo splasne.

Kako se infuzija hladi trpkost postepeno u drugi plan, a na jeziku se javlja gladak dojam obogaćen notama majčine dušice.

Komparacije radi, infuziranjem lista za minutu duže dobija se nešto dublji ton te je infuzija više asocijativna sa nekim klasičnim zelenim čajem poput kineskog Zhen Mei-a (Chun Mee). Iako ovim sam čaj postaje manje kompleksan i dalje se zadržava balans elemenata, uprkos nešto izraženijoj trpkoći u odnosu na infuziju od 2 minute namakanja. Moguće je još primjetiti i neke cvijetne elemente koji nisu primjetni sa kraćim namakanjem, ali pripremljen na ovakav način brzo gubi svoju čar tokom hlađenja, te poprima nešto gorčine.

Zaključak - Iako me na prvu Green nije oduševio kao Radella, niti nešto pretjerano asocirao sa Senchom kao što sam očekivao, uspio sam pronaći put ka adekvatnoj pripremi koja pruži optimalni užitak. Ono što je interesantno za ovaj čaj je da može zadovoljiti nepca onih koji vole blaže zelene čajeve, ali i onih koji uživaju u šoljici klasičnog zelenog čaja, iako ruku na srce taj užitak neće potrajati  dugo ukoliko ga ne popijete još uvijek toplog. U konačnici, svakako zaslužuje toplu preporuku.

Ukoliko ste iz Hrvatske ovaj čaj možete naručiti ovdje.

Konačna ocjena - 85/100

P.S.

Kako mi je ostalo još malo ovog čaja isti namjeravam slati u razmjeni za ovaj mjesec (a najvjerovatnije i slijedeći). Ukoliko se osjećate entuzijastom možete se učlaniti u Facebook grupu za druženje i razmjenu čajeva.