Tea Time! 1 - promjena, iznenađenje i jesen

Odlučio sam da pokrenem sekciju na blogu koja bi unijela dašak svježine među moje recenzijama za koje mislim da su vremenom postale formalne i uštogljenje. Stoga, ovo će biti i prva 'epizoda' oduška pod naslovom - Tea Time! 

Ovih dana sam u nekoj žurbi, pored skorašnjih praznika i nešto manjeg prejedanja za razliku od prošle godine (elem, baklave jednostavno ne prijaju u vrućim ljetnim danima), pri povratku u Mostar morao sam tražiti drugi smještaj.

Za one koji nisu upućeni, ja sam student IT-a iz Tuzle te boravim i studiram u Mostaru već nekoliko godina. Svako tko je prelazio ovu trasu zna da je riječ o nekih 200 km ceste "zavidnih" kvalitativnih osobina. Večer prije puta sam proveo bez sna u namjeri da isti nadoknadim uz rizik iskrivljenja vrata u sredstvu javnog prevoza. Uz spakovane torbe, imao sam vremena pripremiti šalicu Da Hong Pao oolonga kojeg sam ispio u rekordnom roku 'kaleći' jezik i nepce. 

Nakon ugodne šalice čaja i par manjih opeklina na jeziku na koje sam vremenom navikao (pogađate, ispijanjem čaja) uzeo sam "put pod noge" kako to kod nas kažu. Naredni događaji su naprosto nagovještavali da se ovaj dan neće mirno završiti. Ukoliko često putujete vjerovatno imate priliku svjedočiti neobičnim i nesvakidašnjim događajima, nervoznim individuama svih uzrasta, ekscentričnim 'čikama' i 'djedama' a bogami i dvorskim ludama zbog kojih i šofer nagazi punu liniju. Ali, da li je vam se kad desilo da imate osjećaj da igrate ruski rulet dok gledate kako iz bunkera autobusa ispadaju torbe putnika? Vrlo vjerovatno ne, ali tako sam se upravo osjećao otvarajući oči iza Olova uz prizore ravnima prizorima iz filmova.

Nakon par sekundi ispadanja torbi po magistralnom putu uz elemente komedije i trilera vozač je zaustavio autobus na nizbrdici te poslao konduktera da pored izgubljenih torbi vrati i ugleda kompaniji koliko se to može. Možda ću zvučati kao zla osoba, ali jedva sam suzdržao smijeh kada sam čuo zvuk klepetanja cipela u trčećem ritmu po asfaltu u rano jutro. Nakon dvije minute iza krivine se pojavljuje kondukter sa punim rukama torbi a nedugo zatim čuje se krik i jednog mladića mog uzrasta - Je** te! Pa ono je moja torba, unutra mi je laptop! Iskreno se nadam da je dotičnom laptop u jednom komadu i bez oštećenja, ali ja sam bio te sreće da moja torba nije imala naum prošetati se vani tog jutra. U najgorem slučaju stradalo bi nešto baklava, domaćeg povrća i flaša umeboshi sosa.

Nakon što sam stigao u Mostar uz par sati nekvalitetnog sna, dočekala me je gazdarica uz dva 'prijedloga': preseli u prizemlje ili traži drugi smještaj. U tom trenutku mi je prošlo kroz glavu šta sam to mogao uraditi da se nađem u ovakvoj situaciji, moja svakodnevnica se svodi na ispijanje čajeva i listanje stručne literature uz nešto eksperimentisanja u kuhinji čiji je vrhunac već prošao. Ispostavilo se, naime, da je cijev za vodu u potkrovlju pukla, te da je potrebno dizati čitav pod kako bi se ista sanirala. Budući da nisam baš nešto oduševljen prizemljem koje mi se nudilo, odlučio sam potrošiti nešto prazničnog novca i okrenuti par brojeva iz oglasa. Srećom, august mjesec je kada je dobar dio smještaja za studente slobodan i možete naći sobe i stanove uz povoljnije cijene i uslove. Nakon samo sat vremena dogovorio sam posjetu jednom stanu u blizini i bez puno razmišljanja rekao 'da'. Ukrakto, od dosadašnjih pet stanova u kojima sam živio ovaj se pokazao najboljim. 

Međutim, i nakon izmirenih obaveza prema sada već bivšoj gazdarici nije bilo znakova da će naši kontakt uskoro prestati. Naime, na bivšoj adresi očekujem par pošiljki: čajevi uglavnom uz nešto sitne elektronike i ostalih stvarčica koje možete jeftino uzeti na eBay-u. I gle, već dva dana nakon preseljenja dobijam poruku da imam pošiljku. Dok na putu razmišljam o čemu bi se moglo raditi, čajevima iz Japana, Pu Erhu sa aukcije, bombonama iz Tajlanda ne slutim da me čeka nešto što sam davno već prestao očekivati. 

Prije nekih mjesec dana u komercijalnim vodama svijeta čaja se pojavio i novopečeni Epi Tea, koji je proizašao iz bloga, te pored čajeva možete saznati vrijednih informacija i zanimljivosti vezanih za čaj. Kao što sam rekao, prestao sam se nadati uzorcima koje je prodavač dijelio za degustaciju za prvih 50 prijavljenih. Prekookeansko slanje pošiljki iz SAD-a je nepovoljno ukoliko se radi o robi niskotarifne vrijednosti, odnosno trgovci su primorani da svojim prekookeanskim klijentima naplaćuju najpogodniju poštarinu od $15.90 ili tako nešto.
 Međutim, kutija je bila tu, te sam je valjao po rukama uz ćaskanje sa bivšom gazdaricom uz čašu soka.

 Kada sam se vratio u novi stan nisam gubio trenutka, tupim kuhinjskim nožem sam uspio prorezati selotejp i otvoriti kutijicu.
U ruci sam držao šaku plastičnih vrećica uz par etiketa na njima. Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim da je riječ o par vrećica čaja zasebno zapakovani u ne tako prikladnu količinu plastične vrećice.
Budući da je u istom trenutku stigla i djevojka, odmah je bacila pik na chai i rooibos blend.
Pored ova dva tu su još i Irish Breakfast i Earl Gray.
U narednim danima ću ih degustirati pa ih očekujte u nekoj od narednih recenzija ili epizoda ovog serijala.

Nakon prijatnog iznenađenja tog jutra, nisam želio da mi propadne dan za fotografisanje i degustaciju, pa sam iz još neraspakiranih stvari uspio pronaći par uzoraka. Ovaj put sam ugrabio Monkey Picked Tie Guan Yin Oolong od Teavivre-a, uzorak koji sam dobio prije par mjeseci, čiju degustaciju prolongiram od tada. 
Tek nakon isčitavanja informacija na stranici prodavača saznao sam da je riječ o jesenjoj berbi te da nije u pitanju klasični proljetni Tie Guan Yin kojeg karakterišu intenzivne cvijetne note uz osvježavajući karakter. 

Budući da nisam koristio gaiwan već neko vrijeme odlučio sam se prekinuti tu nehotičnu abstinenciju i prepustiti se čarima intenzivnog okusa i prženja jagodica prstiju (za oni koji koriste gaiwan znaće na šta mislim).
Bojim se da ću vas, dragi čitatelji, ovaj put uskratiti za degustacijsku notu te ovaj čaj opisati jednom riječju - jesen.
Nisam imao priliku piti ovakav čaj dosada i za mene predstavlja jedno novo iskustvo koje ću podijeliti sa vama u jednoriječno opisanom periodu.

Toliko za prvu epizodu Tea Time! Uskoro planiram neke nove aktivnosti na blogu i Facebook stranici, o čemu će više riječi biti u narednom pisanju. Do tada, sve vaše komentare, kritike, prijedloge i pitanja možete ostaviti u komentarima na blogu i Facebook stranici. Uživajte u čaju!